Termin „ideologija“ skovan je 1796. godine u vreme Francuske revolucije. Tvorcem termina „ideologija“ smatra se Antoan Desti de Trasi, sedam godina po završetku Francuske revolucije, želeći da iskaže potrebu za novom naukom, koja će uz pomoć pozitivnih metoda otkriti kako nastaju ideje.
Međutim, Napoleon Bonaparta uvodi negativno značenje ideologije, jer je mislio da izučavanje ideologije može dovesti do potkopavanja njegove vladavine.
Ideologija je nastala od grčkih reči idea (pojava ili svojstvo) i logos (nauka), te u bukvalnom prevodu označava nauku o idejama.
Potpunija definicija ideologije: Ideologija je manje ili više skladan sistem ideja koje teže da daju objašnjenje o svetu u kome živimo i da taj svet menjaju.
Postoji nekoliko odrednica koje nam mogu pomoći da bolje razumemo ideologiju:
- Kompleksnost ili složenost (neke ideologije su vrlo jednostavne i površne, dok su neke druge kompleksne);
- Konzistentnost (mnoge ideologije su nekonzistentne – nisu povezane i često su jedna protiv druge);
- Fleksibilnost
Različita viđenja ideologije
Po mišljenju Endrija Hejvuda, ideologija je manje ili više skladan skup ideja koji daje osnovu za organizovanu političku akciju, bez obzira na to da li je cilj očuvanje ili rušenje postojećeg sistema odnosa moći. Prema tome, ideologija je pogled na svet određene klase.
Karl Marks je smatrao da je ideologija lažan pogled na svet koji se razlikuje od naučnog mišljenja i izražava interese vladajuće klase, a lažno se predstavlja kao da izražava interese čitavog društva. Dakle, prema Marksu, ideologija je pogled na svet vladajuće klase.
Vladimir Lenjin je kasnije proširio pojam ideologije i na druge klase, uključujući i proletarijat, pa je taj termin počeo da se odnosi kao skup ideja koje pomažu bilo kojoj klasi da se izbori za svoje klasne ciljeve. Smatrao je da je izgradnja ideologije jedan od najvažnijih zadataka komunističke partije kao avangarde (borbeni red) proletarijata.
Antonio Gramši, italijanski marksista, smatra da su ideje vladajuće klase sastavni deo svakodnevnice, to jest da su škole, umetnost, mediji, popularna kultura, pod jakim uticajem ideologije vladajuće klase i da to radnička klasa i ne primećuje. To je po njemu, takozvana kulturna hegemonija (nadmoć, dominacija jedne grupe nad drugom) i da će vremenom doći do suprotstavljanja vladajućoj hegemoniji, kada nastane proletarska hegemonija.
Herbert Markuze je ideologiju vezao za industrijsko društvo u celini, ističući da je njena osnovna funkcija proizvodnja lažnih potreba, a tako se ljudi pretvaraju u lakomislene potrošače. Na taj način dolazi do stvaranja totalitarnog društva, gde država kontroliše i ograničava građanske slobode, a pojedinac se svodi na čoveka jedne dimenzije.
Karl Manhajm je bio nemački sociolog i smatrao je da društveni konflikt nastaje usled razlike u mišljenju i verovanju, to jest – razlike između ideologija različitih društvenih grupa. Značajno delo mu je „Ideologija i utopija“ u kome pravi razliku između ideologije, odnosno načina mišljenja onih grupa ljudi čiji je cilj da očuvaju položaj u kome se nalaze i utopije, koja pokazuje mišljenje onih koji žele da promene položaj u kome se nalaze i koji se zalažu za promene u čitavom društvu.
Manhajm pravi razliku između:
- Totalnog pojma ideologije – pogled na svet određene društvene grupe
- Partikularnog pojma ideologije – posebna ideološka viđenja pojedinca
Vrste ideologija
Postoje različiti načini klasifikacije ideologije, a najčešće korišćen model je onaj koji političke ideologije razvrstava na levo i desno. Prema tome:
- Levičari se zalažu za promene u društvu.
- Desničari se zalažu za očuvanje tradicionalnog poretka.
- LIBERALIZAM
Liberalizam je ideologija koja se zalaže za što veće slobode pojedinaca u društvu. Uslov takve slobode jeste sloboda drugih pojedinaca. Dakle, sve što ne šteti drugima, dozvoljeno je pojedincu. Posedovanje svojine stvara uslov za slobodu, a država treba da obezbedi život i sigurnost svojine pojedincima.
U liberalizmu su bitne sledeće vrednosti:
- Individualizam – gde je pojedinac stavljen u prvi plan, a društvo u stvari predstavlja samo skup pojedinaca.
- Sloboda – pojedinci imaju prava na donošenje odluka o svojoj sudbini.
- Jednakost – svako treba da ima jednaka prava i niko ne sme biti politički i etnički povlašćen.
- Racionalizam – ljudi treba da se služe umom i da razmišljaju uz pomoć razuma i logike.
- Progres – podsticanje novih bitnih ideja za društvo.
- Slobodno tržište – ono je bitno da bi se ostvario dobar profit i da bi se povećalo bogatstvo pojedinaca.
Liberalizam i kapitalizam postaju nerazdvojni, a osnovni princip ekonomskog liberalizma je lese-fer, odnosno, nemešanje države u privatne poslove pojedinaca, a vlast u državi se mora podeliti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, kako bi se povećala njena pravičnost.
Britanski filozof, ekonomista i političar Džon Stjuart Mil, objavio je knjigu „O slobodi“, u kojoj govori da prav adržava ne sme ograničavati slobode svojih građana.
Britanski liberalni filozof, Džon Lok je morao da pobegne iz Engleske da bi izbegao hapšenje (tvrdio je da pojedinac ima pravo na slobodu, život i svojinu).
Nemački filozof, Imanuel Kant, smatrao je da se drugi čovek može posmatrati samo kao cilj po sebi, a nikako ne kao sredstvo za ostvarivanje drugih ciljeva.
Jedan od najznačajnijih liberalnih ekonomista 18. veka je bio Adam Smit, koji je govorio da pojedinac treba da posluje bez iplića države.
- KONZERVATIZAM
Nastao je kao reakcija na liberalizam koji se širio Evropom. Knjiga Edmunda Berka “Razmišljanje o Francuskoj revoluciji” je temelj klasičnog konzervatizma.
Berk žestoko osuđuje nasilje i terror koje je revolucija donela, a takođe osuđuje i liberalizam, jer smatra da sloboda mora biti ograničena da bi se posedovala.
Najglasniji protivnici revolucije bili su francuski filozofi Žozef de Mestr i Luj de Bonal, jer su smatrali da nikakve promene neće stabilizovati društveni poredak.
Konzervatizam je ideologija koja smatra da je neophodna hijerarhijska organizacija društva i zalaže se za očuvanje postojeće društvene hijerarhije i tradicije, posebno naglašavajući potrebu pokoravanja autoritetima, jer samo oni mogu sačuvati pojedinca od zla (ljudska priroda).
Konzervativci smatraju da Bog na nebu, vladar u državi i otac u porodici, ojačavaju ovu veru u autoritete.
Termin “paternalistički konzervatizam”, označava potrebu da bogati moraju da brinu o siromašnima da bi došlo do društvenog jedinstva i da ne bi došlo do socijalne pobune. Ovaj pravac je nastao 19-og veka u Velikoj Britaniji.
Postoje razlike između dva pojma:
- Neoliberalizam – zalaže se za slobodno tržište, privatizaciju i nemešanje države u ekonomiju.
- Neokonzervatizam – traži povratak tradicionalnim vrednostima i zadatak snažne države jeste da obezbedi red, mir i poštovanje pravila.
Osnovne odlike konzervatizma jesu:
- Stabilnost – sve promene se moraju odvijati polako i postepeno, da se ne bi narušila stabilnost.
- Ljudske slabosti i mane – ako nema stabilnosti, veća je verovatnoća da dođe do haosa, nasilja i vređanja ljudi, te upravo zbog toga državu treba da vode pametni, učeni i ugledni ljudi.
- Konkretnost – ne postoje jedinstvena rešenja za čitavo čovečanstvo, kao što smatraju liberali.
- SOCIJALIZAM
Nastaje kao odgovor na promene koje sa sobom nosi Industrijska revolucija. To je period u istoriji kada veliki broj agrarnog stanovništva prelazi u gradove i kreće da radi u fabrikama.
Rana faza razvoja socijalističkih ideja obuhvata početak 19. veka i često se z ate ideje kaže da su one ideje utopijskog socijalizma.
Najzančajniji predstavnik utopijskog socijalizma je Sen-Simon. On nije insistirao na kolektivnom vlasništvu, već na javnoj kontroli vlasništva putem centralnog planiranja, koga će kreirati najobrazovaniji ljudi u društvu, koji znaju šta su ljudske potrebe i kako ih zadovoljiti.
Robert Oven je takođe bio jedan od začetnika socijalističkih ideja, koji je smatrao da socijalni uslovi oblikuju ljude id a je neophodno naučiti ih da žive u harmoniji. Smatrao je da je privatna svojina uzrok svih društvenih nevolja, ali se protivio revolucionarnom načinu društvenih promena.
Socijalizam je ideologija koja zastupa ideje jednakosti i solidarnosti u organizovanju društva.
Jednakost i društvena pravda jesu osnovne vrednosti za koje se socijalizam zalaže, a krajni cilj jeste ukidanje svih klasa, odnosno klasnih nejednakosti, a sredstvo kojim se taj cilj može postići jeste ukidanje privatne svojine i uspostavljanje kolektivnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Taj cilj će se postići, smatraju socijalisti, rušenjem kapitalističkih odnosa, gde kapitalisti eksploatišu radnike.
Devedesetih godina, rušenjem Berlinskog zida, socijalizam kao socio-ekonomski i politički sistem doživljava slom, a opstaje jedino u Kini, Kubi i Severnoj Koreji.
- FAŠIZAM
Fašizam je reakcionarna ideologija, koju odlikuju ekstremizam i rasizam, gde jedan pojedinac poseduje apsolutnu moć.
Glavne karakteristike fašizma jesu vođstvo, moć, borba, herojstvo i rat.
Fašizam je potpuna suprotnost liberalizmu, konzervatizmu, socijalizmu, jer je on protiv slobode, jednakosti, prava, racionalnosti…
U Italiji je Fašistička partija formirana 1919. godine, a njen vođa Benito Musolini, koji je inače i predstavnik fašizma, poznat je pod sloganom “Rat je za muškarce ono što je materinstvo za žene”, postavljen je za premijera 1922. godine, a do 1926-e uspostavljena je jednopartijska Fašistička država. Rečenica “Musolini je uvek u pravu”, opisuje princip vođe koji je karakterističan za fašizam.
- NACIZAM
Nacizam nastaje u Nemačkoj, dvadesetih godina 20. veka, kao rezultat poraza Nemačke Prvom svetskom ratu.
Nacistička partija osnovana je 1919. godine pod vođstvom Adolfa Hitlera.
Nacistička ideologija deli potpuno isto verovanje kao i fašistička, samo dodaje još dva verovanja:
- Verovanje u mitsku prošlost;
- Verovanje u rasnu čistoću.
Glavne karakteristike nacizma jesu rasizam (verovanje o nejednakosti ljudskih rasa, o postojanju viših i nižih rasa) i antisemitizam (predrasude i mržnja prema Jevrejima).
Hitler je rase sveta podelio na:
- Arijevce – rase gospodara (osnivači culture);
- Nosioce culture – ljudi sposobni da koriste izume nemačkog naroda;
- Jevreje – uništitelji kulture.
Nacisti su u Jevrejima videli glavne krivce za poraz Nemačke 1919. godine, te su oni morali da žive u getu (odvojenim četvrtima) i morali su nositi posebne oznake na rukavima (žute trake).
Rasizam i antisemitizam doveli su do holokausta tokom Drugog svetskog rata u kome su veliki broj Jevreja, Roma, Slovena i ostalih izgubili živote u pokušaju Nemačke da Evropa postane “rasno čista”.
Holokaust je državni progon i genocid nad različitim etničkim, političkim i verskim grupama ljudi, a pre svega se odnosio na Jevreje tokom Drugog svetskog rata od strane nacističke Nemačke i njenih saradnika.
- ANARHIZAM
Za anarhiste je država i vlast najveći neprijatelj. Oni se zalažu za društvo bez države.
Anarhizam se obično deli na dve grane:
- Individualistički anarhizam – tvrdi das u ljudi dovoljno razumni da svoje odnose reše na miran način, bez države.
- Kolektivistički anarhizam – on je rasprostranjeniji i temelji se na socijalističkim idejama zajednice, saradnje, zajedničke svojine i jednakosti. Osnivač ovog pravca anarhizma je Pjer Žozef Prudon.
- FEMINIZAM
Feminizam je ideologija koja se zalaže za značajniju ulogu žena u društvu.
Prvi feministički pokret se zasniva na pravima žena, dok je drugi pokret nastao šezdesetih godina 20. veka, gde se uočava razlika između:
- Liberalnog feminizma – najpopularnija vrsta feminizma, zato što su njegovi ciljevi najumereniji i teži se postepenim promenama u političkom, ekonomskom i društvenom sistemu zapadnih država. Liberalne feministkinje smatraju da rodna nejednakost šteti i muškarcima i ženama.
- Socijalističkog feminizma – usredsređuje se na ulogu kapitalizma i patrijarhata, koji stvaraju širu sliku za ugnjetavanje žena.
- Radikalnog feminizma – optužuje muškarce za eksploataciju žena, smatra da je društvo patrijarhalno i da samo revolucija može osloboditi žene od ekspoatisanja.
- EKOLOGIZAM (ENVIRONMENTALIZAM)
Ekologizam je ideologija koju je oblikovao ekološki pokret, razvijen krajem 20.veka i zalaže se za očuvanje prirodne, odnosno životne sredine.
Kraj ili transformacija ideologija ?
Ovde je bitno naglasiti verski fundamentalizam, kojim se preti da će u potpunosti potisnuti klasične gore pomenute ideologije.
On je danas prisutan u svim religijama, a razvio se sedamdesetih godina u SAD-u i zalaže se za strogo pridržavanje verskih pravila.
Literatura:
- Sociologija za treći razred srednjih stručnih škola i za četvrti razred gimnazija, Milena S. Logos 2016 Beograd;
- Sociologija za treći razred srednjih stručnih škola i za četvrti razred gimnazija, Vladimir V. Klett 2015 Beograd;
- Sociologija za treći razred srednjih stručnih škola i za četvrti razred gimnazija, Grupa autora, Zavod za udžbenike 2012 Beograd;
- Hejvud Endru. 2005. Političke ideologije, Zavod za udžbenike, Beograd.