Teorije o društvenim promenama

Uredio/la Tijana Pajić

November 30, 2020

Karl Marks

Najveća transformativna sila koja je doprinela modernizaciji[1] društva je kapitalizam.

Marksov istorijski materijalizam vođen je shvatanjem da ljudska istorija ima neki unapred određeni linearni pravac kretanja koji nužno vodi progresu, iako ne ignoriše činjenicu postojanja nekih istorijskih  diskontinuiteta. Prema markističkom shvatanju, modernizacija počinje prelaskom sa feudalizma na kapitalizam, odnosno kada se samodovoljna agrarna proizvodnja zameni tržišno orijentisanom proizvodnjom. „Društveni poredak modernosti je kapitalistički“ (Gidens, 1991:11).

Emil Dirkem

Dirkem se nije slagao sa Marksovim pretpostavkama i trudio se da pruži alternativno shvatanje društvenog razvoja i društvenih promena. Stoga on praktično ignoriše postojanje kapitalizma, a glavne zasluge za društveni razvoj pripisuje industrijalizaciji. „Dirkem prirodu modernih institucija pronalazi u uticajima industrijalizma“ (Gidens, 1991:11). On je fokusiran na značaj podele rada na razvoj modernog društvenog života. Funkcionalna podela rada doprinosi stabilnosti društva i postavlja svakog čoveka na svoje mesto, u skladu sa njegovim kompetencijama. Na taj način se sprečavaju anomije. Verovao je da je industrijalizacija sa svojom eksploatacijom prirodnih resursa osnažila čoveka i omogućila čoveku instrumente kojima može da upravlja prirodom, te da svet učini po svojoj meri.

Da bismo razumeli Dirkemovo shvatanje društvenog razvoja, moramo da shvatimo njegovu podelu na dva tipa društava:

  1. Društva mehaničke solidarnosti
  2. Društva organske solidarnosti
Društva mehaničke solidarnostiDruštva organske solidarnosti
Izgrađena na sličnostimaIzgrađena na različitostima
Osnovna društvena jedinica je srodnički klan, a svaki je nezavisan od drugih klanovaGrupe i individue su međusobno zavisne
Nad pojedincem dominira kolektivna svest; najvažnije su kolektivne potrebe i ciljeviIndividualnost je fundamentalni princip; pojedinačna svest dominira nad kolektivnom
Dominira religija i religijska misaoSekularna društva, gde dominira racionalna misao
Pravne norme su represivnePravne norme su restitutivne
Podela rada je nerazvijena i prosta. Nema funkcionalne podele rada, već svi rade iste poslove nezavisno od svojih afiniteta i sposobnostiPodela rada je razvijena i kompleksna. Zasniva se na specijalizovanim poslovima. Svako je zadužen da vrši funkcije za koje je najviše kompetentan

Maks Veber

Veber je, za razliku od Dirkema, imao više dodirnih tačaka sa Marksovim shvatanjem. Veber, kao i Marks, kao glavni izraz modernosti vidi kapitalizam. Međutim, u Veberovom slučaju u pitanju je racionalni kapitalizam u formi birokratije. Birokratiju shvata „kao nužnu i racionalnu formu vlasti u savremenom kapitalističkom društvu“ (Marinković, 2014:109). Po Veberovom shvatanju, proces racionalizacije počinje u 16. veku i povezan je sa promenama u protestantizmu i kalvinizmu. Te promene u etičkom aspektu protestantizma indirektno su uticale na razvoj kapitalizma – kapitalizma i u materijalnom i u kulturnom smislu. Veber ističe da je proces racionalizacije svojstven zapadnoevropskoj civilizaciji. “Zapadno-evropska društva su pokazala snažnu samosvojnost u svom kulturnom, vrednosnom, privrednom, političkom, urbanom, institucionalnom i normativnom razvoju. Sve te uticaje zapadno-evropska društva su uspela da preoblikuju u nešto osobeno evropsko – u epohu koju nazivamo ‘moderna’” (Marinković, 2014:30). Način funkcionisanja birokratije, kao proizvoda racionalizacije društvene organizacije, ogleda se u sledećim karakteristikama:

  • Postoje strogo određene nadležnosti raznih organa u organizaciji, a te nadležnosti su regulisane pravilima koja propisuju zakoni ili upravni akti
  • Vođenje poslova se zasniva na pisanim dokumentima obično u formi akata
  • Postoji jasna vertikalna hijerarhija u radnoj organizaciji kao sistem nadređenih i podređenih. To podrazumeva da nadređeni imaju moć naređivanja kada je izvršenje radnih dužnosti u pitanju, redovno obavljanje radnih dužnosti službenika
  • Službenici čine novu klasu činovnika
  • Radne aktivnosti činovnika su specijalizovane, što znači da oni prethodno prolaze ili kroz sistem formalnog obrazovanja ili češće prođu neku stručnu obuku
  • Rad u radnoj organizaciji je uokviren opštim pravilima

Prema Veberu, „što se više neka organizacija i njena birokratska struktura približavaju ovim … karakteristikama birokratije, to će one biti efikasnije i racionalnije“ (Marinković, 2014:110).

Literatura

Giddens, Anthony (1991). The Consequences of Modernity. UK: Polity Press.

Marinković, Dušan (2014). Uvod u sociologiju. Novi Sad: Mediterran Publishing.


[1] Modernizacija je modernost u akciji, odnosno dinamičan proces koji se percipira kao da donosi pozitivne društvene promene. Samim tim modernizacija se obično shvata kao razvojni proces; kao da uvek nužno vodi napretku društva.

Slični tekstovi!

 

Pojedinac, kultura i društvo

Pojedinac, kultura i društvo

Razvoj društvenih nauka pratile su brojne promene, no, pre nego što su se razvile
društvene nauke, postojali su teoretičari koji su se bavili isključivo ljudskom
prirodom. Smatrali su da je čovekova druga priroda – kultura.

read more
Sociološke discipline

Sociološke discipline

Savremena sociologija razgranala se na veći broj samostalnih disciplina-posebnih sociologija. Zato se pre može govoriti o sociologiji u množini, kroz prizmu njenih grana, odnosno disciplina. Brojne discipline izučavaju vezu jedne društvene pojave sa društvom u celini, čime doprinose razvoju opšte nauke o društvu i razumevanju društvenih pojava i procesa u sveukupnosti njihovih varijeteta. Tačan broj socioloških disciplina nije poznat, jer se postojeće discipline konstantno razvijaju, dajući materijal za nastanak novih subdisciplina, koje svojim osamostaljivanjem daju novu, zasebnu disciplinu. Neke od najznačajnijih socioloških disciplina su: sociologija kulture, sociologija rada, sociologija grada (urbana sociologija), sociologija sela (ruralna sociologija), sociologija morala, sociologija masovnih komunikacija.

read more
Maks Veber

Maks Veber

Maks Veber (1864-1920) Biografski podaci          Maks Veber rođen je u Erfurtu (Pruska) u protestantskoj porodici. Kada je Veber imao 5 godina, njegova porodica odlučuje da se preseli u Berlin, gde njegov otac započinje...

read more
Metod sociološkog istraživanja

Metod sociološkog istraživanja

Sama reč “metod” potiče od grčke reči methodos što znači put ili način kako da se dođe do nekog saznanja odnosno do neke istine. Metodologija je logička disciplina koja proučava metod i razvija sva njegova logička načela. Istraživanje najčešće predstavlja proveru...

read more
Sociologija porodice

Sociologija porodice

Sociologija porodice je jedna od mnogobrojnih socioloških disciplina, koja proučava interakciju porodice, kao osnovne ćelije svakog društva i samog društva u celini. Bavi se analizom različitih tipova porodičnih odnosa, proučavanjem funkcija porodice i njenim istorijskim razvojem.

read more